Sun kupuje MySQL AB

MySQL AB i Sun microsystems objavili su juce da su postigli definitivan dogovor o prodaji najpoznatijeg open source database brenda MySQL AB za oko 1 milijardu dolara, cime Sun ulazi na trziste vredno 15 milijardi dolara. Ova kupovina utvrdjuje SUN-ovu poziciju vodeceg snabdevaca WEB tehnologija i onoga ko najvise doprinosi open source tehnologijama. Vise u clanku ovde.

KDE 4.0

Dugo iscekivani dan istorijskog momenta je pred nama. Dakle KDE 4.0 u finalnoj verziji je pred nama, posle dugog i napornog razvojnog ciklusa. Ono sto je zanimljivo je da autori navode da KDE 4.0 nije KDE4 (?) ali da predstavlja osnovu KDE 4 platforme, jer predstoji tek glavni posao na korisnickoj strani. Za vise informacija i download  pogledajte ovaj link, a za screenshotove ekrana pratite ovaj link. KDE 4 mozete probati skidanjem jedne od live verzija distribucija Kubuntu ili OpenSUSE.

 

Xen - Part 1

Xen - Jedan od najpopularnijih sistema za virtuelizaciju danas, pre svega zbog svoje brzine i elegancije. Bez obzira sto sam imao visegodisnje iskustvo u radu sa VmWare-om i QEMU-om, predstavljao je zanimljiv zalogaj, pre svega u smislu da zahteva vrlo cistu konfiguraciju da bi radio. Naravno da kao svaki frik koji zeli da zna kako stvarno rade neke stvari na niskom nivou, nisam koristio neke alate za slabice kao redhetov virt-manager u fedori 7 i 8. Doduse uz njihegovu pomoc naterao sam XEN da radi u roku od sat vremena, medjutim bez obzira sto sam imao Xen pokrenut uz pomoc ovog alata, to nije bilo to. Bilo je potrebno preciznije utvrditi sta i kako ide u konfiguraciju. Moram priznati da se nisam nadao da ce mi trebati 2 nedelje da skontam do poslednjih detalja kako ova skalamerija u stvari radi, to jest pre svega kako se konfigurise. Zanimljivo je da dokumentacije ima dosta, ali naravno nije up2date, a google izbacuje vecinom odgovore sa news grupa koje morate lepiti parce po parce da bi mozaik imao ikakvog smisla. Dakle ne upustajte se u XEN vode, ukoliko nemate bar nedelju dana slobodnog vremena i MNOGO volje i zelje da shvatite sve sto vam treba. Ne kazem da ga ne mozete uz pomoc grafickih alata dovesti u radno stanje za par sati, ali vi ipak zelite da znate vise, zar ne? :) Pokusacu da prenesem neka svoja iskustva, a uz ovaj kratki osvrt kacim i par slika test masina. U pitanju su 2 AMD masine, bez kucista (kucista su tako lame ;) Za glavni experiment tu je AMDx2 4200+ sa 4 gb rama i 200 Gb hard diskom i Fedorom 7, a pomocna masina je AMD 3200+ overklokovan (dosta - na nekih 2500Mhz (sa 2000Mhz).. masina ima 1,5Gb rama  i 160 Gb SATA HDD, od sistema prisutna je fedora 8. Dosta za pocetak, za sledeci put krecemo sa necim konkretnijim.

 

 

 

Rast desktop linux korisnika

Prema istrazivanju linux fondacije za 2007. godinu, upotreba linuxa na desktopu i dalje se povecava. U anketi u kojoj je ucestvovalo oko 20000 ispitanika, upotreba linuxa za desktop potrebe je najpopularnija medju malim i srednjim preduzetnicima, koji ga vrlo rado koriste kao zamena za windows. Takodje je sve popularniji trend prihvatanja opensource softverskih resenja pored samih operativnih sistema. Vecina od 68.4% se nalazi u malim i/ili srednjim firmama sa manje od 100 racunara, dok se oko 9.7% nalazi u firmama u kojima ima vise od 100 a manje od 500 racunara. Od distribucija najpopularniji je ubuntu sa 54% dok ga slede Redhat  verzije sa 50.2 % a tu je i Novel Suse sa 32 % (skor je veci od 100% jer su mnogi navodili  da koriste vise verzija linuxa). Od aplikacija koje bi linux korisnici najvise voleli da vide na linuxu, tu su naravno Adobe PhotovShop i DreamWeaver, a drugo mesto drzi AutoCAD. Vise detalja i kompletni rezultati ovde.

Virtuelizacija operativnih sistema

Kljucna rec prosle godine je virtuelizacija. Sta je u stvari virtuelizacija. Najlakse objasnjenje virtuelizacije je mogucnost pokretanja vise medjusobno nezavisnih operativnih sistema na jednom racunaru. Najcesci primer je pokretanje linux operativnog sistema po vec pokrenutim windowsom, gde bi linux bio u svakom pogledu nezavisan od HOST OS-a (to jest operativnog sistema koji je prvi pokrenut, u ovom slucaju windows-a).  Sto to zapravo znaci? Nezavisnost se ogleda u tome da aplikacije ili programi pokrenuti na jednom sistemu ne mogu uticati na rad drugog, pa pri recimo padu jednog virtuelnog operativnog sistema, posledice po druge virtuelne ili host OS ne bi postojale. Dakle stvar je ista kao kada biste imali 5 racunara na kojime bi se vrtelo 5 nezavisnih operativnih sistema. Naravno da stvar nije potpuno isto, jer u slucaju virtuelizacije racunar deli resurse (memoriju i storage) medju virtuelnih racunarima. U praksi performanse zavise naravno od kolicine resursa (memorije, brzine hard diska, prostora, broj procesora i sl.), kao i od vrste virtuelizacije. Postoje dve vrste virtuelizacije. PUNA virtuelizacija i PARA virtuelizacija. PUNA virtuelizacija podrazumeva simulaciju kompletnog hardvera, pa se GuestOS (operativni sistem koji pokrecemo na virtuelnoj masini) moze instalirati i izvrsavati bez izakvih promena. Hypervisor (iliti virtuelni manager) simulira kompletan hardver koji je potreban gostujucem OS-u da bi radio. Od graficke kartice do hard diskova, USB portova i drugih periferija. Ovakvo resenje je najelegantnije i najlakse za koriscenje, medjutim dolazi sa svojom cenom, a to je brzina. Dakle performanse ovakve konfiguracije su sporije zbog toga sto maticni procesor mora da simulira i dodatan hardver. PARA virtuelizacija za razliku od PUNE virtuelizacije podrazumeva sistem gde gostujuci OS (guestOS) komunicira sa  MAticnim OS-om (HostOS)  preko hypervizora (menadzerom virtuelizacije) te gostujuci OS podatke o hardveru dobija direktno od maticnog OS-a, te samim tim simulacija kompletnog hardvera nije potrebna, pa su performanse drasticno vece. U slucaju para virtuelizacije brzina gostujuceg sistema ne bi trebalo da bude sporija od 3-10% u odnosu na maticni OS-a. Medjutim brzina dolazi po ceni toga da gostujuci OS mora biti modifikovan (tako da moze da komunicira sa maticnim OS-om) pa je fleksibilnost takvog resenja mnogo manja.
    Postoji mnogo softvera cija je namena virtuelizacija danas na trzistu za sve glavne operativne sisteme, pa je u principu moguce napraviti bilo koju kombinaciju virtuelizacije. Linux kao host OS gde se u virtuelnim masinama vrste razne verzije Windows-a, DOS-a ili BSD operativnih sistema, ili kombinacije gde se na Windowsu kao maticnom sistemu vrste razne distribucije Linuxa za one koji zele da se po prvi put susretnu sa linuxom bez rizika ili komplikovanja instalacije istog na pravi hardver. Ono sto je takodje popularno je pokretanje istog operativnog sistema. Naprimer pokretanje jos jedne ili dvekopije Windows-a na maticnom windowsu, sto ima mnogo primena, jedna je ta da se internet veza odvija iskljucivo u virtuelnoj masini pa stoga svi virusi i spijunski softver ostaju na virtuelnoj masini, dok je maticna masina zasticena od istih. Cak i u slucaju da se virtuelna masina potpuno zarazi, vas maticni hard disk je potpuno siguran od zaraze, jer je kompletan hard disk virtuelne masine najcesce samo jedan fajl na maticnom hardu. Dovoljno je da obrisete taj fajl, ili dovucete kopiju cistog OS-a, i da nastavite sa radom. Dakle najpoznatiji programi za virtuelizaciju su sledeci: Vmware, xen, qemu, virtualbox, VirtualPC, Hyper-V, parallels i sl.. Moja iskustva su sa Vmwareom, Xen-om i QEMU-om pa cu se najvise zadrzati kod istih.
    Svrha virtuelizacije. Postoji vise razloga zbog kojih je virtuelizacija revolucionarna. Prosecnom desktop korisniku ona donosi pre svega fleksibilnost u koriscenju vise operativnih sistema, bez restarta ili naporne instalacije. Mogucnost da proba i testira bilo koji operativni sistema bez straha i rizika je svakako bitna, mejdutim pravi smisao virtuelizacije se ogleda tek u enterprise uslovima u pre svega velikih mreznih okruzenjima ISP-a (internet provajdera) i drugih firmi  koje pruzaju neku vrstu mreznih IT usluga. Naime do sada je u vecini slucajeva ceo racunar bio zauzet za jednog korisnika ili samo jedan servis. Virtuelizacija u ovom slucaju nam omogucava da na jednom fizickom racunaru omogucimo u zavisnosti od jacine istog nezavisan pristup i odrzavanje vise virtuelnih racunara gde bi svaki klijenat imao takodje nezavisan pristup svom virtuelnom racunaru. Osim organizacijskih usteda u vremenu i odrzavanju JEDNE umesto vise fizickih racunara i hardvera, takodje nisu zanemarljivi troskovi hladnjena i elektricne energije koje bismo ovakvim sistemima ustedeli. Zamislite sobu gde je umesto 100 pravih racunara sve smesteno u 10-ak gde se realno opet vrti 100 nezavisnih operativnih sistema. Dakle primene u ISP sektoru su visestruke i donose smanjenje troskova i vecu fleksibilnost, lakse odrzavanje.
    Licni razlozi. Kao coveka koji godinama istrazuje razne operativne sisteme i iz profesionalnih i iz hobi razloga, virtuelizacija je nacin preko koga mogu vrlo brzo na jednom racunaru testirati skoro neogranicen broj operativnih sistema bez dosadnog restarta. Dosadasnjih 10-ak fizickih racunara u sobi zamenio sam sa 4 jace fizicke koja mi u ovom trenutku zamenjuju oko 25-30 pravih racunara. Na ovom blogu cu se truditi da opisem i konkretna iskustva koja sam imao sa raznim softverom za virtuelizaciju, a trudicu se da pomognem i drugima koji su zainteresovani za tematiku.